Cao svima Nedavno sam imala priliku da procitam vrlo zanimljiv i lep clanak o listi Slikom, koji je napisala Natalija Mijic za potrebe jednog casopisa. Vrlo bih rado stavila svoj potpis na ovaj clanak. Posredno imam dopustenje da prosledim tekst. Mahalice ---------------------------------------- Besplatna skola racunara Racunari su cudo danasnjice: oni su potreba, sredstvo za rad, zabavu, komunikaciju. Sa njima mozete lakse, brze, sigurnije i uspesnije da ostvarujete svoj licni razvoj, intelekt, biznis, drustveni prestiz, imidz - ukratko: stagod da sebi postavite za cilj, racunar ce za vas raditi pouzdanije i bolje nego citava ekipa lezernih, sujetnih, poluobrazovanih a zahtevnih saradnika. Pa ipak, jos uvek ima dosta takvih koji su skepticni prema njima i ne zele da ih imaju cak i onda ako to mogu da priuste sebi. Mozda se i vi pitate: sta ce mi racunar ako ne ucim, ne pisem, ne prevodim, ne bavim se muzikom, niti bilo kakvim napornim intelektualnim poslom. Da, bilo je vreme kad sam i sama slicno mislila: sta ce mi racunar kad sve sto radim radim uspesno i bez te naprave koja neprekidno zuji i govori slicno kao sto u naucno-fantasticnim filmovima govore vanzemaljci. Vidite, ono sto covek ne zna, ne moze lako ni da prihvati, a kamoli da vrednuje i zavoli. Vama su namenjeni ovi redovi - vama koji, naravno, znate o racunarima ponesto, ali ne toliko da biste se potrudili da im napravite mesta u svom zivotu. Hocu da vam prikazem jednu mogucnost komunikacije, koja, po mom licnom uverenju, nikome ne bi bila na odmet. Jeste li culi za "Slikom"? Znate li sta je to? Ako vas asocira na sliku, na pogresnom ste tragu. "Slikom" je kovanica, nastala od pocetnih slova reci "Slepi i kompjuteri". To je lista koju prate i mnogi medju vama. U tom slucaju, mozete mirno da preskocite ovaj tekst - necete u njemu naci nista zanimljivo. On je namenjen vama, za koje su liste jos uvek jedna nepoznanica. U svakodnevnom govoru lista znaci neki spisak. Dakle, pokusavam da vam na jednostavan i razumljiv nacin priblizim taj pojam u njegovom znacenju u sferi informatike. U savremenom svetu prisutan je trend okupljanja oko zajednickih ciljeva. Tako, kao pecurke posle kise, nastaju razne grupe. Ako imate problem, savremeni psiholozi preporucuju da se ukljucite, ili da sami osnujete neku grupu uzajamne podrske. Delovanje takvih grupa detaljno se opisuje u popularnim psiholoskim knjigama za samopomoc. Okosnicu grupe ne mora da cini samo problem.To moze biti nesto lepo: neko interesovanje, duhovna potreba, hobi, umetnicki ili slican sadrzaj. U romanu "Dobra luka" Anite Dajamant imate lep primer literarne grupe, u kojoj nekoliko zena nalaze svoju relaksaciju raspravljajuci o knjizevnosti. Mi slepi, na primer, prilicno volimo da pricamo i pevamo. Nekoliko nas bi moglo da se dogovori da se povremeno sastajemo samo da bismo uzivali u pevanju, bez pretenzija da javno nastupamo. Ili biste vise voleli da razgovaramo o knjigama, muzici, sportu, a mogu to da budu i sve druge teme. Da, znam da biste voleli da procaskamo o svemu i svacemu, a da pri tom ne moramo nista da vezbamo, da ucimo ili ulazemo bilo kakav napor. Onda se postavi pitanje gde bismo se okupljali, da li bi nam odgovarali utvrdjeni termini, ko bvi sve to organizovao i osmisljavao i kako bi se obezbedila sredstva za makar i minimalne rashode takvog druzenja. Zatim se prisetimo kako bi nam bilo tesko da odlazimo na neke sastanke koji nisu ni nuzni, ni obavezni. Tome se pridruze jos i sumnje da li bi nam takvo druzenje donelo zadovoljstvo adekvatno ulozenom naporu i na kraju odustajemo od datih inicijativa. A evo, nasuprot tome, prednosti koje imaju liste. One kao da su izmisljene zbog slepih mada, naravno, nisu. Mozda se osecate usamljeni, mozda ste zeljni znanja o kompjuterima, ili imate potrebu da kontaktirate, da diskutujete, da razmenjujete misljenja, da budete u toku inovacija na podrucju novih tehnologija. Naucite osnove rada na racunaru, prijavite se na "Slikom" i mozda na jos poneku listu , pa ce vam postati lako i dostupno sve ovo i jos mnogo sta o cemu i ne slutite. Zamislite samo: ne morate nigde da idete, ne morate da se spremate i gurate u autobusu ili da placate taksi; ne morate da zurite jer ne mozete da zakasnite. Ne morate nikoga da cekate - sve mozete da uradite sami brzo, lako i opusteno. Onda kad ste raspolozeni, kad zavrsite poslove koje morate da obavite, skuvate kafu i ukljucite svoj racunar. Preuzmete elektronsku postu i tu, u vasoj sobi, gde vam je udobno i prijatno, odjednom ste u dodiru sa ljudima raznih uzrasta, raznih narodnosti, razlicitih nivoa znanja, a ipak povezanih jednom finom niti koja ih sve zblizava u zajednistvu, zasnovanom na ciljevima liste sa koje i na koju stalno cirkulisu poruke. Lista "Slikom" je osnovana sa ciljem da slepi, na podrucjima gde se govore juznoslovenski jezici (dakle, u Srbiji, Crnoj Gori i republikama nekadasnje Jugoslavije), imaju mogucnost da razmenjuju svoja iskustva u koriscenju racunara, da jedni drugima pomazu u savladjivanju problema na koje nailaze u tom radu,da prate razvoj informatike i dostignuca novih tehnologija. Interesantno je da osnivac ove liste nije nijedan od saveza slepih, vec esperantsko drustvo iz Teslica. Ono sa slepima nema nikakve veze izuzev sto je slep jedan njihov clan, Gradimir Kragic, inace jedan od dva moderatora, koji kreiraju i uredjuju ovu listu. Treba istaci da, uz navedene, lista uspesno ostvaruje i druge, mozda sporedne, ali ne manje vazne ciljeve. U prvom redu neguju se dobri medjuljudski odnosi, uvazavanje potreba i zelja svih clanova, tolerancija razlika u misljenjima i stavovima, postovanje svacije licnosti i solidarnost pravih eksperata koji doslovno zrace znanjem sa pocetnicima koji su tek savladali elementarne pojmove i osnovne komande. I mada je tu i tamo bilo zamerki da se neko nekome navodno podsmeva zbog neznanja, moj licni utisak je da se tu radi vise o preosetljivosti i povredjenom samoljublju, nego o stvarnim reakcijama. U komunikaciji na ovoj listi ljudi se medjusobno ophode sa delikatnoscu, spontanoscu i dobronamernoscu kao da nisu iz nase populacije. Racunar mi mnogo znaci - naprosto mi je neophodan, ali on mi nije ni jedina, ni najveca ljubav. Vise od samih racunara, zanimaju me ljudi koji o njima pisu i kroz eter pruzaju ruke da jedni druge pridrze dok se uspinju na vise nivoe znanja. Ono sto me vezuje za ovu listu pre svega je atmosfera drugarstva i razumevanja, spremnosti da se svakome izadje ususret, da se sa svakim podeli korisna informacija, da se uputi vazno upozorenje. Virus surevnjivosti, medjusobnog osporavanja, omalovazavanja, negiranja, ogovaranja, praznog laskanja, koji poodavno hara u nasim savezima, cineci nedovoljno funkcionalnim i najbolje softvere, jos uvek nije uspeo da zarazi entuzijazam koji predstavlja duh ove liste. U ovoj etapi postojanja liste moderatori Gradimir Kragic i Bora Blagojevic, obojica iz Bosne ponosne, ocigledno su postavili dobre antivirusne programe zastite od konfrontacija, lobiranja, demagogije, manipulisanja i slicnih uticaja, koji razorno deluju u nasem okruzenju. Kao ukrasne biljke puzavice, liste se iz meseca u mesec razgranavaju i sire, pleneci sve veci broj slepih onim sto nude. Izgleda kao da savezi uopste nisu primetili ovu pojavu masovnog okukpljanja, istina virtuelnog, ali u sustini veoma stvarnog. Na srpskom i hrvatskom jezickom podrucju, dakle na prostorima bivse Jugoslavije, vec postoji dvanaest, manje ili vise aktivnih listi. O njima cu opsirnije da napisem u nekom drugom osvrtu, naravno, ukoliko po vasim reakcijama procenim da vas, dragi citaoci, to zanima. Dakle, ono sto zelim posebno da naglasim, jeste cinjenica da je samo jedna organizacija slepih, cije se postojanje precutno ignorise, osnovala istoimenu listu "Beli stap". Posto nisam prijavljena na ovu listu, koja okuplja sezdeset cetiri clana, nisam u mogucnosti da dam objektivan komentar o njenom sadrzaju, ciljevima i kvalitetu. "Slikom" je, da tako kazem, rodonacalnik iz koga su se iznedrile sve druge liste. To je najaktivnija, najstrucnije vodjena i najmasovnija lista. Ona ima oko sto clanova na sto cetiri adrese, od kojih tri pripadaju organizacijama, a na dve se vode bracni parovi. Vecinu clanova cine slepi i slabovidi, a prati je i sest clanova koji normalno vide. Ovu malu, heterogenu populaciju od stotinak ljudi, koja prema podacima od pre nekoliko meseci broji oko sezdeset muskaraca i dvadeset osam zena, dozivljavam nekako kao Jugoslaviju u malom - onu nezaboravnu Jugoslaviju u kojoj smo svi letovali na Solti uz refren pesme "Ta divna splitska noc". "Slikom" postoji zbog racunara, ali cesto me asocira na vreme kad nam od Vardarapa do Triglava nije izgledalo daleko, kad smo se na Vrelu Bosne osecali kao kod kuce i u talasima cudesnog jezera sanjali o sjaju ohridskih bisera. Tu se ponovo svi nalazimo na okupu, samo sto Slovenaca nema medju nama. Mozda bi se njihovo odsustvo moglo objasniti jezickim barijerama da jedan od clanova nije iz Ukrajine. Nisam pravila neku komparativnu analizu, ali tesko je poverovati da je srpski jezik slicniji ukrajinskom nego slovenackom. Polovinu clanova liste cine Srbija i Crna Gora. Doduse, iz Crne Gore ih je sedmoro, a iz Srbije cetrdeset cetiri - ukupno, dakle, pedeset jedan clan. Slican je i odnos u Bosni i Hercegovini. Sa ovih prostora je osamnaest clanova, od cega iz Republike srpske sedamnaest, a iz Federacije BiH samo jedan. Ovaj zanimljiv konglomerat upotpunjuje dvadeset pet clanova iz Hrvatske i dva iz Makedonije. Moglo bi se reci da lista ima juznoslovenske razmere, mada sve vise poprima kosmopolitski karakter. Poruke sa "Slikoma" putuju na sve strane sveta jer su medju nama prisutna dva clana iz Svedske i po jedan iz Nemacke, Svajcarske, Ukrajine i Kanade. Kao i vecina drugih, "Slikom" je slobodna lista, sto znaci da je otvorena za sve koji zele da budu njeni clanovi. Moderatori ne prave nikakvu selekciju poruka, ne vrse cenzuru, osim sto mora da se postuje pravilo respekta svacijeg identiteta. Nema polemike na nacionalnoj i verskoj osnovi, a ako se u nekim porukama potkrade poneka svadjalacka ili maliciozna intonacija, moderatori spremno intervenisu. Razlike u nivou obrazovanja, koliko god da su velike, nikoga ne iskljucuju isto kao sto nikoga i ne favorizuju. Tu su zajedno jedan ucenik osnovne skole i dva doktora nauka, univerzitetska profesora od kojih jedan radi u Novom Sadu, a drugi u Londonu. Pet ucenika iz tri srednje skole (od kojih dve redovne i jedna specijalna za decu ostecenog vida), prate listu rame uz rame sa dvadeset studenata. Navedenim kategorijama pridruzuje se i sest magistara, od kojih neki tek treba to da postanu, mada su vrlo blizu ovog visokog zvanja. Medju dvadeset dva intelektualca sa visokom spremom preovladjuju pravnici i muzicari. Svoje mesto ovde je naslo i cetrdeset pet clanova sa srednjim obrazovanjem, od kojih su mnogi pohadjali razne fakultete, ali su zbog razlicitih uzroka napustili studije. Svi oni tu zadovoljavaju svoja interesovanja, a pomalo se medjusobno i druze. Nisam primetila nikakvu diskriminaciju po bilo kom osnovu. Znanje i zvanje - ovde to nije isto. Nije retkost da oni sa fakultetskom diplomom pitaju za savet i da im pomaze neko ko ima samo srednju, ili cak osnovnu skolu. Niko se ne pretvara da zna ono sto ne zna, niko se ne ustrucava da pita ono sto ne zna i niko se ne razmece svojim znanjem. Cak se stice utisak da se svi nadmecu ko ce pre i tacnije nesto da objasni. Pravo je zadovoljstvo komunicirati sa ljudima, koji nisu zaboravili znacenje pojma "skromnost"To nije kao kod nas u Savezu, gde svako misli da zna sve, a sto je najgore, uobrazava da samo on zna i to najbolje. Neki nasi takozvani aktivisti i funkcioneri, koji ni o kome nemaju da kazu dobru rec, mogli bi da se ugledaju na ove nepretenciozne, prirodne, spontane i uvek pozitivno orijentisane ljude. Oni, doduse, ne drze beskonacne govore, ne vladaju frazama tipa: "imam veliku cast i ogromno zadovoljstvo da pozdravim ovaj cenjeni skup", ili, jos gore od toga: "Mi moramo da se zrtvujemo da bi Savez sacuvao svoje pozicije". Ne, oni barataju kompjuterima kao igrackama, sve prate, o svemu se informisu i govore jednim sasvim drugim jezikom, bez kitnjastih verbalnih arabeski koje nista ne znace i nicemu ne sluze. Clanovi se jedni drugima obracaju spontano, bez birokratskih formalnosti i svi su na "ti", bilo da se poznaju ili ne. O "Slikomu" sam cula mnogo negativnih komentara i to mi je bio glavni motiv da napisem ovaj tekst. Ima takvih koji kazu da, cak i ako nekad kupe kompjuter i nauce da rade na njemu, nece gubiti vreme na pracenje "bezveznih" poruka. Steta. Bice osiromaseni za mnogo sta sto bi mogli da saznaju ovim putem. Svidjalo se to kome ili ne, bilo da to neko priznaje ili negira, "Slikom" funkcionise kao jedna stalna, savremena i uz to besplatna, a svima dostupna skola racunara. Da li biste i vi, dragi citaoci, voleli da se prijavite na ovu, ili neku drugu listu? Ili, mozda, mislite da bi bilo vreme da i mi u Srbiji osnujemo neku svoju. Javite se, komentarisite, pitajte i predlazite. Komunikacija nam je svima potrebna i dragocena. Ona je pretpostavka za svaki uspeh i lek protiv svacije usamljenosti. Natalija Mijic: Za prijavu na ovu listu poslati poruku na adresu: slikom-request@xxxxxxxxxxxxx i u polju za tekst upisati, subscribe Za odjavu sa ove liste poslati poruku na adresu: slikom-request@xxxxxxxxxxxxx i u polju za tekst upisati, unsubscribe