KRE©IMIR ANÐELKOVIÆ: - ®ENIT ÆU TE NA BRZINU Tjeraju me da se ¾enim Al je vako dobro meni Stari na me izdere se. Nediljom kad napije se. Ja iz kuæe tad izaðem pa u svoje dru¹tvo zaðem. Sa biroa novce primam, ni za ¹to se ne zanimam Zgodna mala, plava tu je, Ona, na me namiguje. Svakome æu dat na znanje Da æe skoro bit vjenèanje. ®enit æu te na brzinu Da uzmemo darovinu S tobom d'jelim pola-pola, ajde mala do ðavola. Sto eura - svima ulaz. Nek se pamti vaki mamlaz. ©to tu curu, ¾enio je I svakoga, odero je. Jer svatko veæ davno zna, ®enidba me ne zanima. Ja æu svoju, lovu smlatit Na bambuse, svu je mlatit Mati za me kuva, pere A stari se na me dere Ja u¾ivam - blago meni Nek se neko drugi ¾eni. ®enit æu te na brzinu Da uzmemo darovinu S tobom d'jelim pola-pola, Ajde mala do ðavola. Premantura Nas tridesetak, slijepih i slabovidnih mladih ljudi bili smo u Premanturi od 23. VIII. do 2. IX. 2006 u Premanturi u odmarali¹tu slijepih. To je pitoreskno Istarsko mjesta¹ce blizu Pule. Najvi¹e smo se kupali u moru i sunaèli na lijepo ureðenoj pla¾i. Ali, da ne bi sve ostalo samo na kupanju, imali smo aktivnosti u Dramskoj, Informatièkoj, ©ahovskoj i Pikado sekciji. Ja sam bio u Informatièkoj i Pikado sekciji. Naveèer smo uz aisstenciju volontera s defektolo¹kog fakulteta odlazili u grad na sladoled ili piæe. Prva dva-tri dana pro¹la su mi u¾asno sporo i dosadno. Ali poslije su se dogaðaji odvijali takvom brzinom, kao kad na èetverokanalcu pusti¹ audio-kazetu da se premotava unaprijed, na naèin da sve cvræi i pi¹ti. Posebno mi je lijepo bilo u petak predzadnji dan. Do¹la nas je snimati TV ekipa u sklopu buduæeg dokumentarnog filma o problematici slijepih i slabovidnih. Taj dan mi je bio najljep¹i zato ¹to su nas snimali kamerom dok smo se kupali u moru ili sunèali na lijepo ureðenoj pla¾i. Inaèe, ja se bojim skokova i drugih vratolomija u vodi. Ali kad je kamerman do¹ao, strah je nestao. Skoèio sam pred objektivom kamere najbolje ¹to sam mogao. I molim se Bogu da me puste u tom filmu bar na sekundu. A posebno mi je bio drag taj dan zato jer smo imali opro¹tajnu kulturnu veèer u sklopu koje smo imali premjeru predstave o problemima slijeph i slabovidnih. Bila je to komièna predstava u kojoj je sudjelovala i publika. Predstava je izvedena na naèin koji je u drugoj polovici pro¹log stoljeæa osmislio poznati kazali¹ni redatelj Boal. Po mojem mi¹ljenju dio glumaca kojem sam pripadao i ja nismo ni iz daleka dovoljno vje¾bali koliko je trebalo za iole dobro izvoðenje na¹eg dijela predstave. No, na kraju sam pokupio pljesak i èestitke da sam bio najbolji. Sad, jel to ba¹ istina - ne znam. Konkurencija je bila vrlo vrlo jaka. Ali mogu reæi, da je na¹ dio predstave za kojeg sam se toliko bojao ispao daleko daleko bolji nego ¹to sam u umu prognozirao da æe biti. Bio je to lijep dogaðaj i stoga ¹to sam ponovo upoznao mnoge biv¹e poznanike iz Vinko Beka. Uspostavili smo dobre kontakte i razmijenili e-mail adrese i telefonske brojeve. Valjda æe bar ne¹to ostat od svega toga. Nada se da se neæe ponoviti ona poslovica: <Daleko od oèiju - daleko od srca>. I ¹to na kraju reèi mo¾da onu naizgled izlizanu frazu, ali u kojoj ima duboke istine: <Sve ¹to je lijepo kratko traje>. Jako bih volio doèi opet, ali znam da ima mnogo slijepih i slabovidnih mladih ljudi koji jo¹ nisu imali sreæe da odu tamo. U Davoru, 27. IX. 2006. _________________________ Kre¹imir Anðelkoviæ Za prijavu na ovu listu poslati poruku na adresu: slikom-request@xxxxxxxxxxxxx i u polju za tekst upisati, subscribe Za odjavu sa ove liste poslati poruku na adresu: slikom-request@xxxxxxxxxxxxx i u polju za tekst upisati, unsubscribe